ja,ja,ja i moj poremećeni um...
memoari poremećene Che-e
O poremećenoj Chei....
  • -plavuša
  • -poremećena naravno
  • -visokofrekventnog glasa
  • -neki kažu da sam luda,no iskreno nisam niti daleko od toga
Blog
četvrtak, srpanj 7, 2011
Dugo vremena je prošlo. Previše stvari se promjenilo. I ja sam se promjenila, vi ste se promjenili, ali adresa je ostala ista. Puno stvari sam imala za reć, puno stvari je ostalo nedorečeno, ali vrijeme je za novi početak. Da krenem rezimirati protekle tri godine, pisala bi vjerojatno par dana. A iskreno i nemam volje. Ništa bitno nije se promjenilo. I dalje država ne radi svoj posao, kako od financija, preko infrastrukture pa sve do pravosuđa. Non stop medijska prepucavanja, muljanje očiju jalnog naroda. No za oko je ipak zapela jedna nedavna informacija. U 50 dana potrošeno 50 milijuna kuna u H&M-u. Moram se osvrnuti na to. Dakle u državi je do sada (u proteklih 20 godina) najveći broj nezaposlenih osoba. Odakle se onda troši? Tko troši kad ljudi navodno nemaju za kruh i mlijeko? Poražavajuće je proći kroz metropolu u podne. Gužve skupocijenih auta na cestama, redovi u trgovinama i naravno špica puna kvazicelebritija koji ispijaju kave. Na Zvonimirovoj gužva ispred burze, ali potrošnja i dalje skače. Odakle? Da li se možda prodaju organi na crnom tržištu da bi bili prihvaćeni u društvu? Skup auto, vrećica krcata robom, kozmetikom i cipelema, a podstanarski stan. Ima li logike? Ili je to sve skupa možda samo meni nelogično? Očito sam jedina koja ne shvaća maniju kupovine, koja mrzi šoping-centre. Jasna stvar je da se današ živi na karticu i u minusima, no i u tome treba imat granicu (ili makar malo manji crveni minus na računu, očigledno). No, opet odlutah od teme. Ponjela me gorčina i šok. Fascinirana sam kako je država lako preuzela sve običaje zapada, kako ljude počinje odijelo činiti prihvaćenima, kul ili šta već. Možda je problem u meni. Ne znam. I ne želim znati. Možda jednom i saznam, tko zna. Do tada, lijepi pozdrav.

I isprika na ovako traljavom teksu, totalno nečitljivom i nezanimljivom. Takav je dan!

Do čitanja, Chea

chea @ 16:08 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 10, 2008
Potaknuta razmišljanjima i suzama meni bliske osobe, odlučila sam se vratit mojoj najvećoj strasti: pisanju. Što li sve tražimo u ljudima oko nas? Izgled, novac, reputaciju u društvu ili ponekad samo čašicu razgovora? Što li smo sve spremni učiniti da steknemo ugled u današnjem ionako mizernom društvu? Zašto u ljudima koji nas okružuju ne tražimo osobe već samo nepotrebne idole? Nitko nije nedostižan, ma koliko god on visoko kotirao u društvu. Koliko god se njegova vanjština i njegov film, s njime u glavnoj ulozi, činio nedostižnim ili ponekad čak i stvari prestiža, čak i on sam zna da nije tako. Sve je to samo još jedna, loše odigrana, predstava za javnost željne njegovih mrvica. Svi mi u sebi krijemo jake emocije koje nas čine osobama, ali ujedno nas i razdiru. Razdiru nas kao ljude, kao osobu. Rijetko kada ćemo to sami sebi priznati. Jednostavno nije u ljudskoj prirodi priznati slabost. Ponekad je jednostavnije potisnuti emocije što dublje u sebe i time prouzročiti samo još više štete samome sebi. A sve to se naprosto odražava na okolinu, odrazom na okolinu događa se bumerang efekt i opet nastradamo mi sami. Zašto je ispod časti tražiti nečije rame za plakanje, nečiju toplu ruku i nečije razumijevanje, nije mi jasno, a vjerujem da nikada neće ni biti. Zar nije lakše tražiti nego glumiti. Nije sramotno tražiti, već ne učiniti ništa. Nažalost uslijed gašenja svjetala grada i svog prividnog blještavila ostaješ sam sa dilemom: Tražiti ili ostati ja. Gubljenje svoga ja nije traženje utjehe, već nepriznavanje slabosti. Uslijed nepriznavanja dolazi do odbacivanja okoline uzrokovano emocionalnim krahom. Svaki od nas na zamolbu, zahtjev odreagirat će kao čovjek. Čovjek sa emocijama i razumijevanjem. Zatotraži jer biti će ti pruženo što god trebaš. Samo dobro procijeni koga tražiš, jer nismo svi isti…

Voli vas i ljubi sve Vaša Chea
chea @ 20:12 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 11, 2008
Ponukana naivnošću, prepotentnošću i sljepoćom ljudi odlučih se objaviti ovaj tekst. Žalosno je osvrtati se na to jer takve osobe definitivno ne zaslužuju mjesto u mome životu, ali one previše bole druge da bi ih se zanemarilo. Možda ja jesam balava, što po godinama zasigurno jesam, ali znam da ista ta balavica ima mogućnost razlučivanja stvari. Čemu blatit po nekomu jer ti ne paše kao osoba, u takvim situacijama onda jednostavno zašutiš i ne obraćaš se nikome, a ne sereš po nekome koga nisi ni u najmanju ruku upoznao. Ako dopuštaš da neko drugi upravlja tvojim životom navaliti ćeš si samo pregršt problema i svađa na leđa i na kraju nećeš to sve moći podnijeti pa ćeš okriviti sve druge a sebe i svog manipulatora ne. Život nije to. Život ne smije svesti se na takvo što, ali ako se već sveo na to pokušaj se izvući, a ne se još više uvlačiti. Prepuštanjem svog života, mentalnog zdravlja i zadovoljstva nekome drugome radi njegove sadističke potrebe nije ništa drugo nego li tvoja mazohistička potreba. Voliš kada te drugi vrijeđaju i uživaš u tome iako te to previše košta, ali tvoj manipulacijiski centar uživa u tome da ti nanosi bol. Sve je to master-slave odnos i svaka čast nekome tko si ga može dopustiti. Nikada nisam bila podređena ili nadređena nekome, već sam uvijek imala svoje JA i svoj stav koji sam pokušala proći kroz sve segmente da uvidim imam li kakve greške u njemu. Nikada si nisam dozvoljavala kukavičluk da kažem pa poreknem izrečeno, već sam uvijek čvrsto staja iza svake svoje riječi. Radila sam to do sada i raditi ću uvijek jer jedino tako bježim od tih pokvarenih osobnosti u ionako iskvarenom svijetu koji je prepun pokvarenosti i pohlepnosti i zaustavljam se kod MALO dobrih ljudi.  To su osobe koje svakodnevno nalazimo u sasvim normalnim životnim situacijama koji imaju jednu predivnu vrlinu, a to je razumijevanje. Sve ostale vrline su nebrušeni dijamanti koje čovjek sam mora razvijati kroz godine i život, a razumijevanje je jedna od onih rijetkih vrlina koje se razvijaju između dvije osobe. Najlakše je svijet gledati kroz tuđe oči i ružičaste naočale, ali preteško je prihvatiti kritiku i onda kreće ona "Napad je najbolja obrana" koja prečesto puta završi kobno. Po mene nikada nije kobno prošla, ali po mnogo ljudi je i što je najžalosnije oni još uvijek ne shvaćaju što gube, a ti slobodno sa strane smiješ se crvu u terariju koji ne može van jer nema više izlaza. Životom u terariju on ne shvaća koliko je lijepih stvari i sitnica koje čovjeka čine sretnim, ali je njemu dobro sve dok ne ostane sam. Kada ostane sam obraća se svijetu i svijet ga ignorira. Istim tim postupkom ostaje sam samcat bez igdje ikoga, a ja ostajem okružena s ono MALO DOBRIH LJUDI.
Voli Vas i ljubi sve vaša Chea
chea @ 11:48 |Komentiraj | Komentari: 61 | Prikaži komentare
subota, prosinac 22, 2007
Gužva, galama, nervoza... Zar je to sve zaista potrebno u ovo vrijeme?! Eto kako svi obavljaju predbožićnu kupnju moram se pohvaliti da sam ja jedan dio toga svega obavila već odavno. Užasno sam proračunata što se toga tiče, ali nabavku sam dans išla obavljati. Dva i pol sata čekati u redu,a prije toga dobivati udarce kolicima i slušati koji je proizvođač praška za pecivo bolji... Mislim da to jednostavno nema smisla... Naravno možda se ja opet varam ali eto. I onda još dođeš na blagajnu i oblije te hladan znoj i uhvati vrtoglavica kada vidiš ceh računa. Sasvim suvišno podizanje cijena uzrokuje razne nuspojave. Samo dok nabavku obaviš ostaneš dekintiran i živiš u nadi da će ti najmiliji reć daj mi samo pusu za Božić, ali eto još jedne zablude. Najmiliji će ti, poput moga buraza, reći svoj nimalo skroman zahtjev na kojem ćeš jednostavno ostati bez teksta jer lovu izgubiti ne možeš. Naravno izgubio si ju pola sata prije u nekom, nadasve maštovitog imena, trgovačkom centru. No eto ipak smo uspijeli poistovijetiti jedan predivni blagdan sa Zapadom. Svaka čast na komercijalizaciji svakog blagdana. Sva sreća pa nisu smislili nešto i za Sveta tri kralja jer bi me onda definitivno otjerali u bankrot. Mislim Novogodišnja noć je noć darivanja, još ti se sestrična zove Silvija i to ne jedna već malo više njih pa i njih daruj, pa si plati doček Nove godine i tako. Sve u svemu smatram da jednostavno odustajem od predblagdanskih kupnji. Uživajte u poslijednjim pripremama i shoppinzima za ovogodišnje blagdane, a ja ću živiti u blaženom saznanju da sam sve potrebno obavila.
Voli Vas i ljubi sve Vaša Chea
chea @ 20:06 |Komentiraj | Komentari: 44 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 16, 2007
Eto vratila sam se... po Boga pitaj koji put.Znam da će neki reći nažalost,ali tu sam da vas nenormalno maltretiram.
Naišla sam iskomentirati ogorčene tinejdžere. Svaka mala sitnica i zajebancija na dakako moj račun njih povrijedi. Iako to ne kužim, istina možda zato što sam plava pa mi hidrogen ubija moždane čestice, ali stvarno ne kopčam. Ako se ja ne mogu zajebavati na svoj račun pa na čiji ću jebemu?! Sve što ja kažem kroz smijeh i sprdnju uzme se u obzir kao ozbiljna situacija i to već polako frustrira. Možda bi pojedincima bilo lakše da se sprdam na njihov račun. Stvarno ne kužim. I onda još ide mene izučavati o životu. Mislim si daj fuck off. Imam najbolje godine i godine kada ću se zajebavati i sprdati a ne misliti po cijele dane kako bi se mogla predstaviti kao odrasla osoba. Znam da u nekim stvarima odskačem od vršnjaka,ali opet i ja se volim pošteno nasmijati i isprdati. Čemu glumiti i izvoditi od sebe i drugih budale? To si što jesi nisi nikakav drugi lik. Jebate nismo u crtiću da si ono svake sekunde netko drugi. Pa čak niti Nada Rocco ne mjenja tako brzo lica i crtiće. No eto tko sam ja da sudim sebi?!
Ništa narode ja opet odlazim na neodređeno a vi si mislite što sma ja ovime htjela reći.
Pussa svima i do čitanja Vaša Chea
chea @ 16:58 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 4, 2007


Kada je u pitanju novac,
onda je svatko iste vjere.

                        ( Voltaire)

Kakvo djelovanje ima novac na ljudski život? Osim što je sredstvo nužno za život da li ono ima i veći utjecaj na društveni život? Zašto današnje društvo cijeni, poštuje i pokorava se materijalno razvijenijim ljudima? Čemu napuhivanje koje kakvih famoznih skandala ljudi malo dubljeg džepa?! Danas živimo u poprilično mizernom svijetu. Mediji prenose događanja u bogatim (koje su zbog bogatstva naravno postale i slavne) obiteljima. Rijetko koji medij i rijetko kada će se sjetiti doma za nezbrinutu djecu i ljudi koji se gužvaju u pučkim kuhinjama. Dakao vrijeme predizborne kampanje je. Medijska pompa  oko toga tko će vladati državom postaje nesnosna. Svi bi oni odjednom htjeli vladati državom i opet ne napraviti ništa. Dakako nije problem politike sada više toliko važan, već koliko će se novca uložiti u reklame i mlaćenje prazne slame na kojekakvim skupovima. Dokažite da hoćete pomoći i renovirajte pokoju bolnicu. Naravno uz preduvjet da pri tome ne srušite pola grada. Poboljšajte hranu i izgradite još pokoju pučku kuhinju. Ne radite diskriminaciju nad generacijama u školstvu jer svi mi moramo učiti, samo starije generacije njihovo učenje stoji par tisuća kuna do mlađe generacije uče džabe. Sve se samo vrti oko materijalne pohotnosti. Samo uzalud novac ako život na temelju toga ispašta. Poslije smrti nikakve koristi od novca, a novac nas od smrti spasiti neće.

Bogatstvo ne može
smrt otjerati.

            (latinska)

chea @ 14:26 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
subota, listopad 27, 2007
"Razuman se čovjek prilagođava svijetu oko sebe.
Nerazuman uporno nastoji svijet prilagoditi sebi.
Stoga sav napredak čovječanstva
ovisi o nerazumnim ljudima."

                                                (G. B. Shaw)

Nerazumni ljudi… Na koliko sam ih samo naišla  unazad mjesec i pol mog ne pisanja. Znate i sami koliko sam puta sa vama podijelila svoju netoleranciju na nerazumnost za koju se uvijek tražila moja topla ruka i velika doza razumnosti. Plitkoća pojedinih osoba i njihova egocentričnost i narcisoidnost poprilično razočaravaju. Stvaranje mišljenja na temelju ničega i pljuvanje jednih po drugima stvara potpuni kaos. Jednostavno sam se  trebala malo maknuti od svega. Od svih prepirki i prebacivanja gluposti i sama sam u pojedinim situacijama postala već poprilično nerazumna što sam morala ispraviti. Izbivanje i posvećivanje vremena provedenog nekada davno na netu podarila sam osobama koje volim. Najužem krugu ljudi koji me svakodnevno okružuju svojom nadasve velikom razumnošću.


Pročitaj kompletan post
chea @ 18:54 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, rujan 4, 2007

Ne mogu više. Dosta mi je svega. Sve što uzmem u ruke razjebem. Nisam više sposobna ni suvislu rečenicu složiti, a kamoli nešto pametno reći. Svakim danom postajem sve više nesposobna za odnose s ljudima što ću nastojati potkrijepiti prijašnjim razočaranjima. Svakim danom vidim da ništa nije kako treba biti. Problem za problemom, što ja normalno, srozava me na samo dno i tjera me na novo preispitivanje odluka. Možda mi samo treba tjedan dana da riješim život, a možda mi treba i malo mira od svega. Još uvijek ne mogu prihvatiti da u posljednje vrijeme jesam dosta neodlučna što svakako nisam ja. Možda je uzrok tome što sam počela razmišljati prije negoli nešto učinim što mi prije, naravno, nije padalo na pamet, već sam išla na ono: "kud puklo puklo". E pa ljudi moji jedino što je puklo jesam ja. Istina da sam i prije bila opaljena na svoj način, samo ovaj put se brinem što će ljudi na to reći. Nikada nisam bila poklonik drugima no ovaj put sam prešla tu granicu. Nikada nisam pripadala određenom krugu ljudi već sam spadala pod ono RAZNO i nije me to diralo. Nažalost ne dira me ni sada, ali zamjećujem da gubim smisao. Unazad mjesec dana toliko se toga dogodilo tako da ću ja sve to skupa utrpati u razlog moga nećkanja. Kako sam odlučila odustati od svega odustajem i od bloga na neodređeno vrijeme. Možda se vratim ubrzo, a možda i ne. Ovisi sve o potrebama i o mome napredovanju. Pozdrav do sljedećeg tipkanja….

chea @ 11:08 |Komentiraj | Komentari: 48 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 22, 2007

Čovjek je oduvijek bio borac za vlastitu slobodu. Važnost dostojanstva i slobode pokazuju se kroz čitavu povijest čovječanstva. Čovjekova sloboda veoma ja važna radi njega samoga. Ako sloboda u nekim sferama života nije zastupljena čovjeka se dovodi do osjećaja ropstva. Gdje nas dovodi osjećaj ropstva?! No glavno pitanje je da li smo zaslužili robovati vlastitoj slobodi i da li robujemo samo slobodi ili robujemo ljudskoj gluposti. Svakako robujemo neizmjernoj ljudskoj gluposti. Sloboda je ionako samo pojam relativiteta. Zar sloboda ne bi trebala biti nešto više od  ničega?! Kako današnji društveni slojevi iskorištavaju slobodu- ljenčarenjem…. Nažalost rijetko kada se zna dobro iskoristiti pružena nam sloboda. A da ne zalazim kako se ljudi ponašaju i kakvo im je dostojanstvo. Što li se sve radi i čime se sve spušta njihovo ja i njihov ponos… Strašno!!!  Zar je nešto vrjednije od očuvanja vlastitog dostojanstva?! Takve stvari nikada nisam shvaćala, ali ako ću biti iskrena ni ne želim ih shvaćati. Nema ništa vrjednije od mojeg ja. Nikakvo ponižavanje radi društva ne dopuštam samoj sebi. Dakle važno je biti slobodan i zadržati dostojanstvo. Zato nikada ne podcjenjujte slobodu već ju koristite u potpunome smislu. Samo tako ćete dobiti ono što želite. Naravno treba također znati postaviti granice neizmjernoj slobodi, jer je sloboda poput droge; što je je više to je opasnije…

Voli vas i ljubi sve vaša Chea

chea @ 11:51 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 4, 2007

Eto ostavih još jedan radni tjedan iza nas. Kao i uvijek u mome životu nikad dobrih tema i tračeva, no kao da je to uopće bitno. Još uvijek moje malo zrno graška ne funkcionira najbolje, tj. ne funkcionira uopće pa još neki neizvjestan period nećete pročitati ništa pametno od mene. No tko zna možda samu sebe iznenadim u ovom sušnom razdoblju do tada:
Kako današnja djeca provode djetinjstvo ?!?
Iako ne znam čemu da zahvalim na ovoj temi, pomislila sam da bi se bio zgodno dotaknuti baš nje.
Dakle proučavanjem svojih klinaca (naravski nisam im mama) zaključih da pola današnjih stvari je smeće. Prvo krećem od crtića. Pa u moje vrijeme smo gledali Snješka Bjelića, Rakune i Graškograd (naravno ovo je samo mali izvadak iz prebogate riznice crtićima), a oni sada gledaju transformere i pokemone. Dobro znam da bi me sada djeca osudila na doživotnu robiju jer kasnim s crtićima godinama. Ali evo jutros se probudim i upalim RTL kada na TV-u Jagodica Bobica. I gledam crtić i ne vjerujem mojim okicama. Mislim u sebi (nisam konstatirala na glas jer sam sama doma pa bi sama sebi izgledala ko frik), čovječe, kada sma ja bila klinka prema nam se TV kuće nisu ponašale kao da samo retardirani. No ni to nije važno. Gledam čime se oni igraju. To se sve igra na mobitelima, u ušima imaju svi do jednoga Mp4. To me dovelo do razmišljanja gdje vam je djetinjstvo. Mojih godina , iako to nije bilo tako davno, kada sam ja bila klinka pa mi smo se igrali skrivača, nogomet smo igrali na livadi, bejzbol (kobno završavanje svake tekme, ljudi su imali čvegere po glavama i bili smo u minusu s lopticama), lopova i pandura iliti žandara, a što smo drugo i mogli kada su mobiteli došli tek kasnije. No ne žalimo niti jednog trena, jer jebemu makar smo prošli neko normalno djetinjstvo. Kada se samo sjetim da smo mi curice znale satima uređivati naše barbike.... To su bili tako lijepi dani... No što da se učini kada se propagiraju same gluposti na TV-u. Ali eto nisu samo mediji krivi...Krivi smo svi djelomično pa čak i roditelji. No da sada ne ulazim u prečesto potreban preodgoj djece ustupiti ću vam daljnju diskusiju na temu naših današnjih klinaca...
Voli vas i ljubi sve vaša Chea



chea @ 09:53 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare